0
Iako u Hrvatskoj traje „samo“ tjednima, posljedice koronavirusa osjećat ćemo još mjesecima, ako ne i godinama – kako na gospodarskom i ekonomskom, tako i na sociološkom i psihološkom planu. Vijesti iz drugih zemalja približavaju nam razmjere utjecaja na svakodnevicu istovremeno izazivajući intenzivan osjećaj neizvjesnosti i straha.
Danas kad su nam informacije udaljene manje od dva klika, zaista je umijeće, u moru medijskog sadržaja filtrirati ono točno i bitno te pritom ostati staložen i usredotočen.
Dok toliko spominjani virus čeka svoje cjepivo, iracionalna ponašanja ljudi uzrokovana osjećajem nesigurnosti već ga imaju – i u rukama je svakog voditelja, menadžera, direktora, roditelja – to je iskrena, jasna i pravovremena komunikacija.
Kako u ovo krizno vrijeme istovremeno u poslovnoj ulozi odgovornoj za druge zaposlenike i osobnoj ulozi prestrašenog ljudskog bića komunicirati da nas djelatnici zapaze, čuju, poslušaju? Kako da fokus s osjećaja bespomoćnosti (nemam nikakvu kontrolu nad ovom situacijom) prebacimo na osobnu odgovornost (što je ono na što mogu utjecati i kako ću to raditi)?
Smjernica nema puno, međutim to su upravo one koje u svakodnevnoj komunikaciji često previdimo. Situacije poput ovih podsjećaju nas na zlatno pravilo da je podrazumijevanje jednako nerazumijevanju i da smo mi, kao pošiljatelji poruka odgovorni za ono što će primatelji čuti.
1. Pratite najnovije obavijesti Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu, kao i smjernice HZJZ-a. Važno je da ste pravovremeno upućeni u zbivanja – to je važan izvor informacija i faktor o kojem velikim dijelom ovise poslovne odluke koje donosite.
2. Komunikacijski ton neka pokazuje da ste informirani, svjesni ozbiljnosti situacije i istovremeno ohrabrujete svoje zaposlenike te ih osnažujete za uspješan prolazak kroz neminovne promjene.
3. Umjesto citiranja i prepisivanja uputa koje nam daju Stožer i Zavod, važno je da ih pretočite u jezik svojstven kulturi kompanije i primjerima konkretnih ponašanja.
- ISKRENOST prije svega – podijeliti vlastitu svjesnost i brigu oko trenutnog stanja, uzeti u obzir ozbiljnost situacije, ali se usredotočiti na ono što možete raditi i ono na što imate utjecaj
- JEDNOZNAČNE, JASNE, KONKRETNE upute ponašanja
- INFOGRAFIKE kao prijedlog prikaza higijenskih smjernica – uočljive su, jasne, lako se pamte i mogu biti duhovite i zabavne (ako je to komunikacijski stil koji koristite u kompaniji)
4. Umjesto imperativa, preporučuje se korištenje zamjenice – mi u svim uputama ponašanja (primjerice, Dezinficiramo mobitele i laptope 2 puta dnevno. Umjesto rukovanja, mašemo.) Tako pokazujete da ste uključeni, da se pravila primjenjuju bez iznimke i promovirate zajedništvo kao vrijednost i važnu snagu u kriznim situacijama.
5. FOKUS. Što, kako, kada, koliko, zbog čega radimo – osvrnuti se na promjene u svakodnevnom radu. Odgovaranjem na ova pitanja pomičemo fokus s osjećaja bespomoćnosti na to što svatko od nas u svom dijelu posla može napraviti poštujući trenutna ograničenja i restrikcije
6. UČENJE – Što nas je dosad naučila ova situacija? Kako ćemo osigurati da u novonastalim uvjetima svakodnevno učimo, kao i dosad? Po čemu smo kao kompanija snažniji nego jučer? Kako će nam posao izgledati kad kriza prođe?
7. UKLJUČITI DJELATNIKE – naglasiti važnost doprinosa koji djelatnici daju svojim idejama i prijedlozima. Pozvati ih da osluškuju vanjsko stanje, dijele iskustva, prakse za koje im se čini da bi optimizirali poslovanje.
Na ovaj način djelatnici imaju osjećaj aktivnog sudjelovanja, kontrole i mogućnosti odlučivanja. Učvršćuje se povjerenje i osjećaj pripadanja timu kompanije.
Iako ih u kontekstu korona zaraze spominjemo kao začetnike, Kinezi daju drukčiju perspektivu riječi kriza. Za nju koriste dvije riječi: wei = rizik, opasnost i ji = mogućnost, prilika.
Poduzmimo sve da iz wei ji izađemo povezaniji, solidarniji i osnaženiji. Ipak nas, koliko god se po titulama i područjima rada razlikovali, povezuje zajednički nazivnik – ljudi.
