Marita Bitanga 18/03/2020

Humanost i iskrenost – ključ krizne komunikacije

Iskustvo zaposlenika
Iskustvo zaposlenika
3 min. čitanja 0

Iako u Hrvatskoj traje „samo“ tjednima, posljedice koronavirusa osjećat ćemo još mjesecima, ako ne i godinama – kako na gospodarskom i ekonomskom, tako i na sociološkom i psihološkom planu. Vijesti iz drugih zemalja približavaju nam razmjere utjecaja na svakodnevicu istovremeno izazivajući intenzivan osjećaj neizvjesnosti i straha.

Danas kad su nam informacije udaljene manje od dva klika, zaista je umijeće, u moru medijskog sadržaja filtrirati ono točno i bitno te pritom ostati staložen i usredotočen. 

Dok toliko spominjani virus čeka svoje cjepivo, iracionalna ponašanja ljudi uzrokovana osjećajem nesigurnosti već ga imaju – i u rukama je svakog voditelja, menadžera, direktora, roditelja – to je iskrena, jasna i pravovremena komunikacija.

Kako u ovo krizno vrijeme istovremeno u poslovnoj ulozi odgovornoj za druge zaposlenike i osobnoj ulozi prestrašenog ljudskog bića komunicirati da nas djelatnici zapaze, čuju, poslušaju? Kako da  fokus s osjećaja bespomoćnosti (nemam nikakvu kontrolu nad ovom situacijom) prebacimo na osobnu odgovornost (što je ono na što mogu utjecati i kako ću to raditi)?

Smjernica nema puno, međutim to su upravo one koje u svakodnevnoj komunikaciji često previdimo. Situacije poput ovih podsjećaju nas na zlatno pravilo da je podrazumijevanje jednako nerazumijevanju i da smo mi, kao pošiljatelji poruka odgovorni za ono što će primatelji čuti.


1. Pratite najnovije obavijesti Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu, kao i smjernice HZJZ-a. Važno je da ste pravovremeno upućeni u zbivanja – to je važan izvor informacija i faktor o kojem velikim dijelom ovise poslovne odluke koje donosite.

2. Komunikacijski ton neka pokazuje da ste informirani, svjesni ozbiljnosti situacije i istovremeno ohrabrujete svoje zaposlenike te ih osnažujete za uspješan prolazak kroz neminovne promjene.

3. Umjesto citiranja i prepisivanja uputa koje nam daju Stožer i Zavod, važno je da ih pretočite u jezik svojstven kulturi kompanije i primjerima konkretnih ponašanja.

  • ISKRENOST prije svega – podijeliti vlastitu svjesnost i brigu oko trenutnog stanja, uzeti u obzir ozbiljnost situacije, ali se usredotočiti na ono što možete raditi i ono na što imate utjecaj
  • JEDNOZNAČNE, JASNE, KONKRETNE upute ponašanja
  • INFOGRAFIKE kao prijedlog prikaza higijenskih smjernica – uočljive su, jasne, lako se pamte i mogu biti duhovite i zabavne (ako je to komunikacijski stil koji koristite u kompaniji)

 4. Umjesto imperativa, preporučuje se korištenje zamjenice – mi u svim uputama ponašanja (primjerice, Dezinficiramo mobitele i laptope 2 puta dnevno. Umjesto rukovanja, mašemo.) Tako pokazujete da ste uključeni, da se pravila primjenjuju bez iznimke i promovirate zajedništvo kao vrijednost i važnu snagu u kriznim situacijama.

5. FOKUS. Što, kako, kada, koliko, zbog čega radimo – osvrnuti se na promjene u svakodnevnom radu. Odgovaranjem na ova pitanja pomičemo fokus s osjećaja bespomoćnosti na to što svatko od nas u svom dijelu posla može napraviti poštujući trenutna ograničenja i restrikcije

6. UČENJE – Što nas je dosad naučila ova situacija? Kako ćemo osigurati da u novonastalim uvjetima svakodnevno učimo, kao i dosad? Po čemu smo kao kompanija snažniji nego jučer? Kako će nam posao izgledati kad kriza prođe?

7. UKLJUČITI DJELATNIKE – naglasiti važnost doprinosa koji djelatnici daju svojim idejama i prijedlozima. Pozvati ih da osluškuju vanjsko stanje, dijele iskustva, prakse za koje im se čini da bi optimizirali poslovanje.

Na ovaj način djelatnici imaju osjećaj aktivnog sudjelovanja, kontrole i mogućnosti odlučivanja. Učvršćuje se povjerenje i osjećaj pripadanja timu kompanije.

Iako ih u kontekstu korona zaraze spominjemo kao začetnike, Kinezi daju drukčiju perspektivu riječi kriza. Za nju koriste dvije riječi: wei = rizik, opasnost i ji = mogućnost, prilika.

Poduzmimo sve da iz wei ji izađemo povezaniji, solidarniji i osnaženiji. Ipak nas, koliko god se po titulama i područjima rada razlikovali, povezuje zajednički nazivnik – ljudi.

Autor

Marita Bitanga

Psihologinja | Trenerica poslovnih vještina

Marita je s 3 godine na pitanje što će biti kad naraste, bez oklijevanja rekla: "spiholog". Danas, gotovo 30 godina nakon, kao diplomirana psihologinja promiče kreativnost i autentičnost kao osnovne vrijednosti i izvor motivacije. Uvijek iznova otkriva svijet i preporučuje igru i iskustvo kao najbolje načine učenja.

Radila je kao specijalist u ljudskim resursima telekomunikacijskog te bankarskog sektora na unaprjeđenju procesa odabira i razvoja zaposlenika. Paralelno stječe titulu NLP praktičara te upisuje četverogodišnju edukaciju geštalt psihoterapije (Geštalt centar Homa).

Vjeruje da komunikacija ispunjena ljudskošću i iskrenošću povezuje, neovisno o kakvoj hijerahiji, industriji i kompleksnosti situacije bila riječ.

„Malo joj za sriću triba“ pa ćete tako Maritu susresti u kazalištu, knjižnicama, dobrim vinskim barovima te mjestima s finim sladoledom od pistacija.