Vanja Horvat 24/05/2019

Zbog čega i u kojem trenutku odabrati outsourcing

Služba za korisnike
Služba za korisnike
4 min. čitanja 2

Odgovornost za rezultate, a ne samo za resurse, jest ono što razlikuje outsourcing od užeg i tradicionalnijeg pojma dobavljača, dodatnog osoblja ili ugovaranja na razini pojedinačnog posla.

Što je outsourcing?

Outsourcing je dugoročan poslovni odnos sa specijaliziranim poslovnim subjektom kojeg možemo nazvati pružateljem usluga ili outsourcing tvrtkom. Ugovorene usluge (uključujući proizvodne usluge) mogu obuhvaćati pojedinačne usluge, aktivnosti, skup aktivnosti ili cjelokupni poslovni proces. U većini slučajeva, a to je posebno karakteristično za veće organizacije, na pružatelja usluga prenose se poslovni procesi koje je do tada organizacija obavljala unutar svoje strukture. U drugim slučajevima to mogu biti aktivnosti i poslovni procesi koje organizacija nije nikada niti obavljala za sebe, već se pojavljuju kao nove poslovne potrebe.

Korištenje izraza "dugoročan" poslovni odnos ne podrazumijeva nužno ugovor fiksne duljine. Iako mnogi ugovori o outsourcingu traju 5, 10 ili čak 15 godina, mnogi se sklapaju i na kraće vremenske periode te se mogu otkazati 30 dana unaprijed. Ono što dugoročno znači jest namjera i strateška odluka organizacije da obavljanje određenih aktivnosti i poslovnih procesa prenese na specijalizirane pružatelje usluga koje uobičajeno bira s tržišta dostupnih pružatelja usluga.

Poslovni odnos između pružatelja usluga i organizacije je ugovoren na način da je orijentiran na rezultate. To sugerira da pružatelj usluga preuzima odgovornost za zaposlenike, procese i tehnologije te odgovornost da osigura isporučivanje rezultata koji su dogovoreni i propisani ugovorom. Odgovornost za rezultate, a ne samo za resurse, jest ono što razlikuje outsourcing od užeg i tradicionalnijeg pojma dobavljača, dodatnog osoblja ili ugovaranja na razini pojedinačnog posla.

Zašto se odlučiti za outsourcing?

Osnovni razlog za outsourcing najčešće je smanjenje troškova. Potreba organizacija da smanjuju svoje troškove je konstantna, bilo da je potrebna zbog smanjenja cijena usluge i povećanja konkurentnosti, ulaganja u inovacije i povećanje kvalitete ili zbog povećanja profita koji se vraća vlasnicima i dioničarima. Oko 50 posto organizacija navodi da je smanjenje troškova glavni razlog zašto su se odlučili za outsourcing. U većini slučajeva uštede su od 10 do 20 posto, ali mogu biti i puno veće, ovisno o tome kako su posloženi procesi unutar organizacije, i kolika je postojeća razina produktivnosti.

Drugi najčešće navođeni razlog za outsourcing je rasterećenje i mogućnost fokusiranja svih resursa organizacije (ljudi i kapitala) na osnovnu djelatnost i aktivnosti koje osiguravaju jedinstvenost i konkurentnost organizacije. Time organizacija povećava sposobnost iskorištavanja svojih najvrednijih potencijala. Ušteđeni resursi i vrijeme tada se mogu usmjeriti prema strategiji i klijentima, za razliku od unutarnjih operativnih i pomoćnih djelatnosti.

Treći najčešći razlog je postizanje varijabilne strukture troškova. Kroz outsourcing, umjesto relativno fiksnih ulaganja u svoje unutarnje poslovanje, tvrtka prelazi na poslovni model koji joj omogućujuje  da prilagodi troškove ovisno o promjenjivim zahtjevima tržišta i kao odgovor na česte promjene na tržištu.

Pristup vještinama i znanju koje interno nisu dostupne organizaciji sljedeća je najčešće navedena vrijednost outsourcinga. Zbog toga što su pružatelji usluga specijaliziraniji i služe mnogim klijentima tj. organizacijama, oni su stručnjaci u sektoru usluga koje pružaju i imaju tim iskusnih stručnjaka s vještinama koje su odmah dostupne bez dodatnih troškova tj. ulaganja. Taj je tim stručnjaka  garancija mjerljivih poboljšanja u kvaliteti i inovacijama, što je jedan od najvažnijih ciljeva outsourcinga.

Još jedna opipljiva korist od outsourcinga je bitno smanjena potreba za ulaganjem u nove nekretnine budući da pružatelj usluga često u ugovorni odnos donosi vlastite resurse potrebne za obavljanje ugovorenih usluga. Također se zna dogoditi da organizacija proda nekretnine pružatelju usluga, oslobađajući već uložena novčana sredstva za investicije u osnovnoj djelatnosti.

Vrste outsourcinga

  • Onshore Outsourcing : Pružatelj usluga obavlja djelatnost u istoj državi kao i matična organizacija.
  • Near-Shore Outsourcing: Pružatelj usluga obavlja djelatnost u obližnjoj zemlji koja je geografski i kulturološki slična državi u kojoj posluje organizacija (Kanada – SAD, Hrvatska – Njemačka).
  • Offshore Outsourcing: Pružatelj usluga obavlja djelatnost u geografski udaljenoj regiji (SAD – Indija, Filipini i sl.).

Autor

Vanja Horvat