0
Kako prevladavam otpore polaznika treninga?
Bilo bi idealno uvijek imati motiviranu, otvorenu i entuzijastičnu grupu polaznika, željnu novih znanja i vještina. Međutim, ono što se u stvarnosti događa su povremeni otpori polaznika.
Što je otpor i kako se manifestira?
Otpor, najjednostavnije rečeno, predstavlja iskazivanje nezadovoljstva ili neslaganja s nekim ili nečim. Vrlo individualno se manifestira, od onih jasno vidljivih pojava do puno suptilnijih za koje je potrebno vrijeme te bolje izoštriti čula da bismo ih primijetili.
Primjeri ponašanja koja primjećujem na treninzima, a često upućuju na otpor polaznika su:
- Otvoreno negodovanje i sabotaža (Ja ne znam zašto sam ja na ovoj radionici...Ovo trebaju prolaziti naši šefovi...To vrijedi samo u teoriji... Da, ali.... Kako da ja sad prodajem kad me zove da prijavi kvar...i dr.)
- Nesudjelovanje, zatvorena neverbalna komunikacija/neusklađenost verbalne i neverbalne komunikacije (polaznik jedno govori, no po izgledu lica, gestama se zaključuje suprotno)
- Kašnjenje na edukaciju, s pauzi, sa slanjem zadaća
- Raniji odlazak s edukacije, kreativne izlike nedolaska na treninge
- Sudjelovanje samo naočigled u grupnim aktivnostima
- Humor kao odgovor na sve
- Privatni razgovori za vrijeme treninga, istovremeni razgovor dok trener govori
- Govorenje s općenitog gledišta Nama to nije poznato, Mi to drukčije radimo, Kod nas se uvijek radi..i dr.
Kako prevladati otpore?
Radimo s otporom, ne protiv njega.
Kad radimo s otporom korisno je pitati se: Tko se opire i kome? Kako i zašto se opire? Tim pitanjima dolazimo do razloga otpora te nam to daje mogućnost akcije.
Primjer iz prakse:
Polaznik na treningu odbija sudjelovati u aktivnosti igre uloga. Igra uloga je metoda rada u kojoj polaznici simuliraju stvarnu situaciju, najčešće u malim grupama po troje te im je zadatak primijeniti naučene vještine uz povratnu informaciju voditeljice i polaznika edukacije.
Takvu osobu bi se moglo okarakterizirati kao nezrelu, bezobraznu i sl. no mi kao treneri trebamo ostaviti ego po strani i odvojiti ponašanje od osobe. Zainteresiranim propitkivanjem, aktivnim slušanjem (Ako sam te dobro razumjela...) i pozivajućim rječnikom nastojeći razumjeti otpor polaznika dolazim do dodatnih informacija. U razgovoru polaznik otkriva neugodno iskustvo koje ima vezano za tu aktivnost koju veže uz isključivo negativne povratne informacije nadređenih koja ga je dovela do toga da se boji pogriješiti kako ne bi bio kuđen i posramljen. Tada se uključuju i drugi polaznici potvrdivši kako negativno percipiraju povratnu informaciju te veliki strah od pogreški.
Navedenu situaciju iskorištavam da ih podsjetim na zajednička pravila rada koje smo postavili na početku treninga kako bi nam bila ugodna i podržavajuća klima za učenje. Isto tako ih potičem da osvijeste što je trening, koja je moja uloga i odgovornost te njihova kao aktivnog sudionika treninga. Navedeno povezujem i s njihovim željama i očekivanjima od edukacije. Nakon toga slijedi normalizacija pogreški kao dio poslovne svakodnevice (tko radi, taj i griješi) te svijest o tome da greške mogu biti odlični razvojni trenuci. Isto tako, polaznike se educira o tome što je povratna informacija, kako se ona učinkovito daje/prima te se s njima i uvježbava. Nakon navedenog, polaznici su spremniji sudjelovati u aktivnosti igre uloga te osjetiti benefite iste. U radu pritom koristim često pohvale za jake snage polaznika te primijećeni napredak u izvođenju vještine.
Ponekad je polaznicima dovoljno dati malo prostora da se izventiliraju te onda fokusirati raspravu i vratiti se u okvire teme. Nakon toga su puno spremniji čuti što im imamo za reći.
U ovoj situaciji smo mogli ignorirati Slona u sobi, no to nas ne bi daleko dovelo. Idem verbalizirati što vidim/čujem/osjećam iz JA lica npr. Vidim da se nešto dešava, Osjećam da... te koristim afirmativni govor Želim te razumjeti, Čujem te.. Mogu razumjeti..Važno mi je tvoje mišljenje i sl. te provjeravam Kako ti se to čini? Što ti misliš o tome? Zbog čega je to tako? Što stoji iza toga? i sl. Povratnu informaciju koju dobijemo ne smijemo ignorirati. Trebamo pokazati iskren interes za osobu i biti autentični. Naša neverbalna komunikacija treba pratiti riječi. Lažna zainteresiranost se brzo osjeti.
Trener je taj koji brine o procesu i stvaranju konteksta za učenje, dok je na kraju polaznik odgovoran što će s tim napraviti i koliko će od toga uzeti za sebe.
Generalno, kako bi spriječili javljanje otpora, osim već navedenih jasnih pravila, očekivanja te zajedničkih ciljeva, dobro je posvetiti dovoljno vremena na početku kako bi se upoznali s polaznicima te uspostavili dobar odnos, uvažavajući što imaju za reći. Važno je na početku uskladiti očekivanja te dati jasan okvir unutar kojeg možemo manevrirati. Struktura polaznicima daje sigurnost. Ipak, kao u primjeru navedenom prije - ne trebamo se držati agende ko pijan plota pogotovo ako se jave otpori. Fleksibilnost je tu ključ, naravno uvažavajući ishode treninga. Nadalje, važno je odabirom različitih oblika i metoda rada zadovoljiti različite stilove učenja te osvijestiti polaznicima svrhu aktivnosti, npr. koji su benefiti korištenja određene vještine za njega. Potrebno je staviti naglasak na praktičnu primjenu aktivnosti u njihovoj praksi i na vježbe praćene kraćom teorijskom podlogom. Energizeri i dobro odabrane stanke nam uvijek dobro dođu ako želimo podići energiju grupe. Ponekad i humor može razdrmati komornu atmosferu.
Treba znati da se otpor javlja iz različitih razloga, te ne postoji generalno rješenje za svaku situaciju. Postoje određene smjernice koje nam mogu pomoći u smanjivanju i sprječavanju otpora, no svakoj osobi i kontekstu trebamo pristupiti individualno, kako bismo u prevladavanju otpora bili što učinkovitiji.
