Proslavila sam nedavno godinu dana na trenutnom radnom mjestu. Često sam u zadnje vrijeme čula od prijatelja i poznanika pitanje: „I, jesi li i dalje jako zadovoljna sa svojim poslom?“.
A kada odgovorim da jesam, primjećujem laganu nevjericu i kao da čujem kako im kroz misli prolazi: „Ma dobro, vidjet ćemo kroz još nekoliko mjeseci“.
Koliko vam je neobično čuti da netko uživa na svom radnom mjestu, veseli se ponedjeljku i ne žali se na svog šefa?
U zadnje vrijeme u svijetu je prisutan „The Big Quit“, trend među zaposlenicima koji u velikom broju dobrovoljno napuštaju svoja radna mjesta. Razlog davanja otkaza kod nekih leži u tome što žele na drugom mjestu potražiti svoje mjesto pod suncem ili se okušati u gradnji vlastitog biznisa, a vrlo često je razlog nezadovoljstvo na trenutnom radnom mjestu.
Portal Moj Posao proveo je istraživanje na 800 posloprimaca i 26 poslodavaca u Hrvatskoj kako bi ispitao je li trend „The Big Quit“ zaživio u Hrvatskoj i koji su najčešći razlozi zbog kojih Hrvati daju otkaz.
Čak polovica ispitanika (51%) koji su u posljednjih godinu dana imali posao su u tom razdoblju dali otkaz i promijenili radnu okolinu, a pri tome je dvije trećine ispitanih napustilo siguran posao bez da su imali „plan B“.
Loši međuljudski odnosi najčešći su razlog otkaza (57%), dok je na drugom mjestu osjećaj da nas tvrtka nedovoljno cijeni (50%). Na trećem mjestu nalazi se premala plaća (49%), iza koje slijedi loš utjecaj posla na zdravlje (45%) te nemogućnost profesionalnog napretka (usvajanja novih znanja i vještina) – 44%.
Kao razlog otkaza djelatnici su još navodili: zasićenost poslom, direktno nadređena osoba, nemogućnost hijerarhijskog napredovanja, previše prekovremenih sati, menadžment tvrtke, bolja ponuda drugog poslodavca, nezakonito poslovanje poslodavca, neizazovni radni zadaci, nedovoljna autonomija u obavljanju radnih zadataka…
S druge strane, poslodavci su uvjereni kako se glavni razlog odlaska zaposlenika krije u niskim plaćama, osjećaju podcijenjenosti te boljoj ponudi od strane drugog poslodavca (iako je ovaj razlog navelo tek 16% posloprimaca).
Što mene čini zadovoljnim djelatnikom i kako nakon godinu dana na istom radnom mjestu osjećam jednaku (pa čak i veću) motivaciju za posao? U nastavku donosim popis 5 koraka koje mene čine zadovoljnim djelatnikom. Odgovorno potvrđujem da je ovaj članak rezultat moje ideje i nije powered by moja šefica. 😊
1. Jasno definiran opis radnog mjesta
U oglasu za posao koji sam pronašla na internetu za prijavu na moje trenutno radno mjesto Suradnice za komunikaciju i odnose s klijentima bile su navedene odgovornosti poput vođenje komunikacije s klijentima, vođenje projekata, organizacija internih događanja i raznih vanjskih evenata, upravljanje marketinškim aktivnostima, vođenje stranica društvenih mreža i kreiranje e-mail kampanja. Ovo mi je zvučalo odlično, a dio koji me nije previše oduševio bio je vezan za „administrativne poslove i vođenje ureda“.
Na razgovoru za posao poslodavac mi je objasnio opseg administrativnih poslova. Točno sam znala što me očekuje, od prvog susreta su mi jasno prezentirane moje odgovornosti, zbog čega ni u jednom trenutku nisam osjetila frustraciju, niti pomislila „opet sam ja dobila neki zadatak jer ne znaju kome da ga uvale“.
2. Redovni feedback
U tvrtki se njeguje kultura redovnog feedbacka. Feedback gotovo svakodnevno dobivam od nadređene osobe, nekada i u neobaveznom razgovoru, ali se prakticira redovni i formalni feedback. S nadređenom osobom dogovorim vrijeme sastanka koje stavimo u kalendar kako bismo bili sigurni da to neće biti jedna od stvari koju ćemo pomicati za vrijeme „kada ćemo imati više vremena“. Tema sastanka je moj rad u proteklih 6 mjeseci, u kojim situacijama sam se bolje snašla, u kojima sam se mogla bolje snaći i gdje je prostor za napredak.
Kako bi feedback ispunio svoju svrhu, bitno je da bude:
- Specifičan i točan (da se odnosi na konkretno ponašanje i primjer, činjenice)
- Fokusiran na ponašanje – na radno ponašanje ili učinak (nikada na osobu)
- Pravovremen
- Balans pohvale i korekcije
- Fokusiran na budućnost, a ne na prošlost
3. Samostalnost u radu
Posao sam dobila zbog svojih vještina, prethodnih iskustava i obrazovanja. Zato mi je važno da mogu biti samostalna u odlukama koje su vezane za moju poslovnu ulogu u tvrtki. Zadužena sam za vođenje stranica društvenih mreža, pa definiram plan objava i kreiram sadržaj koji će biti objavljen. Naravno, u svakom trenutku mogu zatražiti pomoć ili savjet, ali ne moram za svaki korak tražiti dozvolu od nadređene osobe. Upravo zbog toga svaki uspjeh smatram svojom malom pobjedom.
4. Transparentna komunikacija o planovima, aktivnostima, misiji i viziji tvrtke
Dobivam jasne informacije o tome zašto se planiraju i provode određene aktivnosti unutar tvrtke i koji je moj doprinos u tome. Prije nego mi se u glavi krenu pojavljivati pitanja poput „Zašto to sada radim?“ i „Koji je smisao ovoga?“, znam širu sliku. Na taj način razumijem svrhu i ne osjećam se kao mala slijepa pčelica koja zuji bez cilja, već kao bitna jedinka koja pridonosi ciljevima i uspjehu tvrtke.
5. Mogućnost edukacije
Praksa je da svaki zaposlenik ima godišnji budžet za edukaciju po izboru. Ja sam jako sretna zbog te mogućnosti jer imam priliku učiti nešto novo i što me zanima, a posebno me veseli što sama mogu odabrati što god želim. S druge strane, poslodavcu je bitno da se djelatnici kontinuirano educiraju i razvijaju, pogotovo jer se radi o tvrtki u čijem fokusu je edukacija djelatnika. Win-win situacija.
6. Iako je naslov članka 5 koraka do zadovoljnog djelatnika, morala sam dodati još jedan korak, koji su možda neki od vas tražili među prvih 5 koraka. 6. korak je plaća. Nisam ga navela u prvih 5 koraka jer ga ne smatram jednim od koraka do zadovoljnog djelatnika, nego korakom do djelatnika. Bez toga bili samo - volonteri.
U vremenu kada se na tržištu rada okreću uloge te kada potencijalni djelatnici počinju diktirati poslodavcima svoje uvjete, vjerujem da nema potrebe objašnjavati važnost postizanja zadovoljstva kod djelatnika. Važno je da poslodavci razumiju da djelatnici neće razmišljati o promjeni poslodavca ako na radnom mjesto točno znaju koje su njihove odgovornosti, vide da netko prati njihov rad i napredak, osjećaju se samostalnima u radu, razvijaju se i iskreno se s njima komunicira. Pogotovo ne za nekoliko stotina kuna veću plaću.
*MojPosao.net - The Great Resignation, trend masovnih odlazaka radnika iz kompanija, stigao u Hrvatsku https://www.moj-posao.net/HR/Articles/Details/81880/The-Great-Resignation-trend-masovnih-odlazaka-radnika-iz-kompanija-stigao-u-Hrvatsku/#ixzz7mJTTMoDm