Marita Bitanga 30/03/2020

Kako komunicirati sami sa sobom u kriznim situacijama?

Iskustvo zaposlenika
Iskustvo zaposlenika
2 min. čitanja 0

U vremenu kad se budimo ne znajući koji je dan, stresemo na svaki snažniji zvuk i najčešće riječi koje čujemo su kriza, simptomi, testiranje, otkazi, potrebna je ogromna snaga i suradnja tijela i uma da ostanemo pribrani i zdravi.

Taj proces svakako otežavaju senzacionalne pogrešne informacije u medijima, preplavljenost online sadržajem i sveopći pritisak produktivnosti i pametnog provođenja vremena dok se nalazimo oči u oči s nečim čije granice još ne znamo, a posljedice već itekako osjećamo.

Svijet se nepredvidljivo mijenja iz sata u sat, a naše primarne biološke, psihološke i socijalne potrebe ostaju iste. I dalje trebamo jesti, spavati, osjećati se sigurno, kretati se, učiti, saznavati, razvijati se, grliti, razgovarati, razmjenjivati ideje, voljeti. Da bismo to ostvarili u ovom svjetskom testu ljudskosti, danas nam više nego ikad trebaju kreativnost, strpljenje i ustrajnost.

Iz svojih papuča, dijelim s vama smjernice stručnjaka (iako, tko se može nazvati ekspertom za prevladavanje strašnog i neizvjesnog), točnije – dijelim smjernice ljudi kojima u ovo vrijeme vjerujem i koji se trude svoje i naše glave čvrsto držati iznad vode zvane depresija i bespomoćnost.

 

  • MALE DNEVNE POBJEDE. Dan po dan. Umjesto donedavne preplavljenosti obvezama i isprogramiranih dana, sada imamo jedan, najvažniji zadatak – ostati mentalno i fizički zdrav. U tome nam pomažu mali dnevni zadaci. Spektar zadataka zaista je raznolik – od ispečenog kruha, preko 50 trbušnjaka, napisanog članka, odrađenog video sastanka pa sve do završene knjige i smišljanja nove uspavanke za dijete. Svaki mali zadatak koji izabiremo sami dat će smisao i boju danu te prkositi sivilu i jednoličnosti tjedna.

 

  •  SLUŠAJMO TIJELO. Što mi poručuje grč u želucu? Kad sam zadnji put nekoliko puta uzastopno duboko udahnula? Osjećam li stvarno glad ili dosadu koja skriva nemir? Koliko već dugo sjedim? Kako sam spavala? Na koje vanjske podražaje mi tijelo neugodno reagira? Što mogu učiniti po tom pitanju? Nakon koje aktivnosti se osjećam dobro? Tijelo ne zna lagati. Često zbog istovremenog postojanja puno misli koje onda uzrokuju različite osjećaje, tijelu ne damo prostora i glasa. Tako zanemarujemo svoj osnovni izvor informacija o tome kako smo zapravo i kompas što bismo dalje trebali učiniti da promijenimo stanje, ako nismo dobro ili ga održimo, ako je sve u redu. 

 

  •  SMANJIMO BROJ DNEVNOG PRAĆENJA VIJESTI. Mnogi portali nude informacije „iz minute u minutu“. Iako nam se na prvu može činiti važnim i odgovornim biti u svakom trenutku informiran o svemu, zapravo nam povećava uznemirenost i polako gura u osjećaj gubitka kontrole i nemoći, čak i u onim aktivnostima koje su skroz pod našom kontrolom. Na primjer, što, kad i koliko jedemo, kako održavamo higijenu, kako se odnosimo prema bližnjima... Zato je preporuka da se praćenje vijesti svede na dvaput dnevno - ujutro i navečer, čime dobivamo puno novih sati za disanje, kuhanje, razgovor i bilo koju aktivnost koja nam olakšava život danas. 

 

  •  PRIČAJMO. DIJELIMO OSJEĆAJE I BRIGE. Jedni s drugima. Sami sa sobom. Tko me uvijek razveseli? S kim stvarno volim razgovarati? Tko me razumije? Koga mi je važno čuti često? Tko mi nedostaje? S kim se smijem? Fizička distanca nikad nije bila potrebnija, kao ni socijalna bliskost. Koliko god su nama potrebni drugi, toliko smo mi i drugima potrebni i nedostajemo im. Povežimo se, pričajmo – slon izađe iz sobe kad shvati da je spomenut, tuga se smanji, strah normalizira, a i leteći poljupci odavno nisu bili slađi. 

 

  •  BUDIMO NJEŽNI. Svatko od nas može na isti događaj reagirati različito i ta reakcija može znatno varirati u svojem trajanju. Ne požurujmo ni sebe ni druge, ne ljutimo se. Imajmo razumijevanja i strpljenja. Sad nije vrijeme da mjerimo koliko ispunjavamo svoja i tuđa očekivanja. Dozvolimo si i tugu i ljutnju i neproduktivnost i odmor i suze i uronjenost u posao i misaoni bijeg i smijeh. Važno je da smo tu jedni za druge, preko kompjuterskog ili mobitelskog ekrana, telefonske žice ili emotikona.

Univerzalni recept za zdravlje u rubnim vremenima nemam pa vas pozivam da svaki dan kombiniramo različite omjere ljudskosti, odgovornosti, nježnosti i ljubavi. Dosad su se tako događala čuda - budimo važan dio jednog novog.

Izvori:

www.zgpd.hr

https://www.elephantjournal.com/2020/03/now-is-not-the-time-for-self-improvement-being-with-the-trauma-of-pandemic/

https://www.tportal.hr/lifestyle/clanak/psihologinja-upozorava-svakom-danu-trebamo-dati-neki-mali-smisao-jer-ce-u-suprotnom-vrlo-brzo-doci-do-strasnog-osjecaja-besmisla-a-tjedni-straha-uskoro-bi-mogli-postati-tjedni-depresije-20200325